"Ski resorti duhova": Imaju li skijališta budućnost?

Degradacija divljeg prostora

Udruga Mountain Wilderness procjenjuje da se francuskim planinama nalazi više od 3.000 napuštenih objekata koji postupno degradiraju najbogatije europske divlje krajobraze. Riječ je o vojnom, industrijskom i šumarskom otpadu – starim kabelima, bodljikavoj žici, ogradama i strojevima.

Skijalište Céüze brzo postaje jedan od tih zagađivača. Mala drvena kućica na dnu prve vučnice gubi izolaciju. Užad koja su nekad označavala stazu su raspadnuta, a s metalnih stupova otpada plastika. U starim šupama nerijetko se nalaze i transformatori, azbest, motorna ulja i masti, koji s vremenom prodiru u tlo i vodu.

Korozija metalnih struktura podignutih tijekom Drugog svjetskog rata već je dovela do promjena u biljnim vrstama, što daje naslutiti što bi se moglo dogoditi ako se stupove ostavi da hrđaju desetljećima.

„Na latinskom kažemo memento mori – sjeti se da si smrtan. Nemoj misliti da stvaraš vječne stvari; one će zastarjeti“, kaže Nicolas Masson iz Mountain Wildernessa, koji se zalaže za uklanjanje stare skijaške infrastrukture. „Kad ih gradite, zapitajte se: što će ostati?“

Jedni smatraju da bi skijališta trebala ostati kao memorijalni krajolici, u čast generacija koje su ondje živjele i skijale. Drugi vjeruju da ih treba vratiti prirodi i ukloniti raspadajuće strojeve.

Oporavak prirode

Demontaža Céüzea započela je 4. studenoga 2025., mjesec dana prije nego što bi nekad počela sezona. Žičare su uklonjene helikopterima kako bi se smanjio utjecaj na okoliš.

Francuski zakon nalaže uklanjanje ski-žičara koje više nisu u upotrebi, ali se odnosi samo na one izgrađene nakon 2017. Kako većina traje oko 30 godina, gotovo nijedna neće biti službeno zastarjela prije 2047. Uz to, proces je skup: demontaža Céüzea stoji 123.000 eura. Zato većina napuštene infrastrukture ostaje na mjestu. Ono što se događa u Céüzeu rijetkost je.

Već su vidljivi znakovi oporavka. Na snijegu se pojavljuje crvenkasta boja – zimske bobice "pasje ruže" izbijaju ondje gdje se staza više ne kosi. One su važna zimska hrana za ptice poput rijetkog crvenokljunog čavka, a ljeti na obroncima cvjetaju orhideje i žuti lincuri. Područje je dio mreže Natura 2000, dom najrjeđih i najzaštićenijih europskih vrsta, piše The Guardian.

"Ovo ponovno postaje šuma"

Vraćaju se i stabla. „Ne znam hoće li trebati 10, 20 ili 50 godina, ali ovo ponovno postaje šuma“, kaže Masson.

Divlje svinje i srne imat će koristi od tiših zima, a ptice poput tetrijeba, koje se zimi zaklanjaju u dubokom snijegu, također. Ta je vrsta ugrožena u svim francuskim planinskim lancima.

Pierre-Alexandre Métral, geograf sa Sveučilišta Grenoble Alpes, kaže da postoji rasprava je li cilj samo ukloniti mehaničku infrastrukturu ili se pokušava planine vratiti u "neko izvorno stanje“. Oporavak prirode može biti i nepredvidiv – održavanje staza ponekad pogoduje određenim alpskim cvjetnicama, dok nekontrolirani povratak prirode može otvoriti prostor invazivnim vrstama.

Ipak, istraživanja zatvaranja skijališta Valcotos u Španjolskoj 1999. pokazala su značajan oporavak autohtone vegetacije, čišće vodotoke i manju eroziju tla. „Ovo su laboratoriji budućnosti planina“, kaže Métral.

Na rubu

Pitanje što učiniti s ovakvim mjestima koja će uskoro "izviriti diljem Europe i svijeta. Skijanje nestaje s mnogih planinskih krajolika. „Niža skijališta već se zatvaraju“, kaže Masson. „Djelić stupnja mijenja sve – to je dovoljna razlika između snijega i njegove potpune odsutnosti.“

Istraživanja pokazuju da će pri globalnom zagrijavanju od 2 °C više od polovice postojećih skijališta imati premalo snijega. Visinska su ugrožena gubitkom permafrosta, što prijeti stabilnosti stupova. Čak i velika skijališta, koja mogu ulagati u umjetni snijeg, teško opstaju.

Za neke je gubitak Céüzea prerani. Richard Klein, stanovnik obližnjeg mjesta, smatra da je skijalište trebalo spasiti. „To je savršeno mjesto za učenje skijanja. Glupo je što su ga zatvorili“, kaže. Vjeruje da je umjetni snijeg trebao biti uveden ranije. „Sad je prekasno.“

"Céüze nije mrtav"

No život u Céüzeu nije nestao. Hotel Galliard prodaje se investitoru koji ga želi koristiti za događanja. Dječje odmaralište kupio je IT developer, a u zgradu stare blagajne uselio se stolar. Iako su na zgradama vidljive pukotine, neke bi se mogle ponovno otvoriti.

„Céüze će nastaviti živjeti, unatoč gubitku skijališta“, kaže Ricou-Charles. „Ne tugujemo za Céüzeom jer nije mrtav.“

Zimi se vikendom parkiralište i dalje puni automobilima, a ljudi dolaze hodati, krpljati se, skijati na skijama za trčanje ili sanjkati se.

Masson ne voli izraz „grad duhova“. „Ljudi i dalje dolaze“, kaže. „Ne trebaju nam veliki strojevi da bi planine bile privlačne.“

Ono što se događa u Céüzeu nagovještaj je budućnosti koja čeka desetke malih skijališta diljem Europe. „Koju baštinu želimo sačuvati“, pita Masson, „a što je samo ruševina koju treba ukloniti? To je pitanje koje si moramo stalno postavljati.“